Chat talk with Ema Baniček
Ema Baniček je strastvena kuharica i slastičarka koja je svoj profesionalni put započela već kao dijete kuhajući za članove obitelji. Iako je kasnije krenula u drugom smjeru i završila Učiteljski fakultet, ponovo je krenula prema prvoj ljubavi i prijavom u Masterchef otvorila si je vrata kulinarskog svijeta.
Danas je Ema slastičarka u restoranu Mano2, čija je kulinarska filozofija neprestano istraživanje lokalnih namirnica, isključivo mikro-sezonski i uz jedinstven, autorski pristup.
S obzirom na to da znamo za Eminu ljubav prema kreativnoj, a zdravoj prehrani, zamolili smo je da nam odgovori na nekoliko pitanja.
Kako započinješ dan, imaš li neke rituale?
Ne misle svi da je za pohvalu, ali moj dan započinje čašom vode i kavom. Instantna hidratacija mi je primarna potreba kada otvorim oči, što je nekada davno bilo problematično jer mi je voda kao prvi gutljaj ujutro stvarala mučninu. Čudno, znam. U kavi stvarno uživam i ona je moj jutarnji pokretač, uz sunce. Pa tako dok uživam u prvoj čaši vode, kava se priprema, a i biljke treba nahraniti pa ako vrijeme dopušta otvaram širom prozor i izlažem ih suncu, kao i sebe. Ponekad taj ritual traje 10 minuta, ali ako obaveze dopuštaju potraje i duže.
Koliko brige posvećuješ prehrani?
Hrana je moj glavni hobi i životna preokupacija koja je dosta dugo nosila negativan kontekst jer sam jako voljela jesti i uvijek sam vodila borbu s kilama. Ali život me u nekoliko navrata natjerao da stavim stvari pod kontrolu, već u djetinjstvu, pa je danas lakše jesti zdravo jer nema previše uvođenja novih namirnica čudnih tekstura i navikavanja na okuse, već se danas sve svodi na uživanje. Volim brinuti o tome što jedem, volim odlaske u kupovinu i planiranje obroka, ali si, također, dopuštam prilagoditi situaciji i pojesti obrok koji nije idealan. Ono što mi je jako bitno je da jedem zeleno u što većim količinama, ali i da sama kuham jer prekuhana i prezačinjena blitva nije poželjna.
Kako znati koliko je vremenski optimalno kuhati povrće ovisno o vrsti, a da zadrži što više vitamina i hranjivih tvari?
Uglavnom stvari radim po osjećaju, ovisno o tome kakvu teksturu želim. Ali preferiram da povrće zadrži svoju hrskavost/žilavost u nekoj mjeri. Pa tako meko lisnato povrće poput špinata ili blitve ne kuham više od 4 minute, s time da ih uglavnom prvo blanširam, a zatim dovršavam na tavi sa ostali namirnicma poput luka, češnjaka, peršina i kuhanih žitarica. Ako je nekome to prekomplicirano, samo neka produži kuhanje u kipućoj, slanoj vodi do 3 minute, a zatim začiniti po želji. Malo mesnatije lisnato povrće, raštiku i kelj ću možda kuhati koju minutu duže. Povrće poput brokule, cvjetače ili mahuna volim kuhati na pari oko 5 minuta ili obraditi kratko na jako vrućoj tavi, tek da se malo karamelizira. Mislim da je obrada na pari jako praktična i kontrola kuhanja je lakša, a povrće zadržava lijepu boju.
Krumpir i batat su mi najdraži pečeni u kori. Svemu kuhanom na kraju volim dodati svježi sjeckani peršin, korijander, celer ili drugo svježe začinsko bilje.
Je li nekad teško imati fokus na zdravoj hrani i kako izbjegavaš situacije koje te odvlače prema nezdravom?
Sve što želiš nije teško, rekla bih. Ako ti je važno da ne posegneš za pekarom radi gladi, stavit ćeš vrećicu badema u torbu da imaš “fast food” gdje god pošao/pošla. Moje borbe sa pogledom na nezdravo su se promijenile. Ključna je bila rečenica Željke Klemenčić iz kuharice Zelen: “I ugoda je ljekovita.” Složila bih se s time u potpunosti. Tako si ja dopustim i slatko i slano i masno, ali onoliko koliko osjećam da smijem. Također, autofagija je nešto čega se generalno držim i taj vremenski okvir mi odgovara.
Je li teško pripremati zdravu hranu?
Nimalo. Zdrava hrana ne traži dugu pripremu i velika planiranja, barem ne u mom slučaju. Ja otvorim frižider, vidim da imam brokulu, peršin, piletinu i kvinoju. Kvinoju skuham, ostalo kratko obradim na tavi, začinim po ukusu, kapnem malo maslinovog i to je to. Ali razumijem da onima koji se ne bave hranom može biti problematično. Zato je dobro što više kuhati doma i početi s vrlo jednostavnim stvarima poput blanširanog povrća, kuhanih žitarica i jednostavno pripremljenog proteina. Meni je kuhanje samo po sebi zabavno i ne trebam partnera u tome, ali moja preporuka za one kojima kuhanje nije najdraža stvar je da to pretvore u druženje i na taj način nižu pozitivne emocije koje će s vremenom mozak povezati s akcijom kuhanja. Ili dijeljenje pripremljenih obroka s kolegama s posla ili prijateljima je sigurno dobra motivacija za uložiti malo više truda ako je nekome samo pripremanje obroka mrsko. Što jednostavnije, to bolje jer i domaći pire krumpir je procesuirana hrana.
Što je za tebe zdrava prehrana?
Puno zelenog. Hehe. Zdrava hrana je jednostavna, svježa, ukusna i sadrži ono što volimo jesti. Za mene bi idealan zdravi tanjur bio blitva s krumpirom i riba. Jedan kompletan tanjur zdravih masti, finih ugljikohidrata, puno vlakana i klorofila te riba kao protein. Ali na koncu ja to sve jako volim. Ako ne volite ništa od toga, nemojte se siliti. Nađite svoje rješenje. Osim zelenog preporučila bih korištenje kvalitetnih ulja, grickanje sirovog povrća poput mrkve, paprike, celera jer ne samo što je dobar snack, nego treba i vježbati vilicu. Voća osobno ne jedem puno, osim lubenice ljeti, ali sigurna sam da je za mnoge voće odličan odabir kada ih ulovi glad.
Osim prehrane, voliš i pomagati drugima pa tako volontiraš u zajednici Korablja ARKA. Smatraš li da je pomaganje dio “brige o sebi”?
Pomaganje drugima nas definitivno oblikuje i razvija naš duh, dušu i intelekt te bi se moglo gledati na to kao self-care. No, ja svoje volontiranje ne gledam kao pomaganje jer koliko god ja “pomažem” drugima, oni meni pomažu trostruko više. Provođenje vrijeme s članovima zajednice me ispunjava, potiče na razmišljanje, donosi mir i radost. Jednostavno s njima bivam u toj prekrasnoj energiji kroz aktivnosti kuhanja. molitvu, druženje. I opet – ja to jednostavno volim, osjećam da u tome pripadam. Možda netko drugi pripada sportskoj dvorani, planini, laboratoriju ili obitelji.
Znam da u poslu imaš dane kada padaš s nogu od umora. Kako se vratiti nazad? Što je to što te opusti i daje ti snagu za dalje?
Prvo san. Ponekad sve što mi treba je da zauzmem horizontalan položaj, bilo budna ili da spavam. Također me puni odlazak u Maksimir, odnosno priroda i zelenilo na slobodan dan te izlaganje jutarnjem suncu, yoga i plivanje. Kada su dani intenzivni, osim sna i dobre hrane, bitno mi je nagraditi se, a najdraža nagrada mi je kupka i čaša crvenog vina.
Koliko početak dana utječe na ostatak dana?
Iskreno ne znam jer se ponekad probudim kao ptičica, ali me umor ulovi u popodnevnim satima, a ima još puno posla za odraditi. Dok ponekad jedva otvorim oči i mislim si kako će dan biti težak, a zapravo se kroz sat vremena razbudim i spremna sam za let. U mom slučaju nema pravila.
Za kraj – koji je tvoj najdraži doručak nakon kojeg si puna energije?
Rijetko kada jedem doručak jer mi, zapravo, hrana ujutro teško sjeda i čini me tromom. Nemam konstantnu zalihu ginger shotova u frižideru, ali povremeno, kada si ih napravim, osjetim kako dobro utječu na moju razinu energije i donose osjećaj ugode u cijelom tijelu te bistriju glavu.
Ako se zalomi neki ludi osjećaj gladi ujutro,najčešće posegnem za voćem poput naranče ili jabuke.
Voli i rasti uz amour.
